...SAPIENTI SAT!?

Od depresije
do najvisih vrhova
ili suvremeni egzorcizam
(by Maksimilijan)
REFERENCE
Usmjeravajuce misli

GRANICE ne mozemo spoznati sve dok ih ne PREKORACIMO

Nista se kod nas ne moze postici ako nemas vezu? Da, nesposobni su u to duboko uvjereni.

POZRTVOVNOST bez ljubavi dovodi do SAMOSAZALJEVANJA

Visokoobrazovan covjek mora voditi posao. Ima puno podredjenih, uglavnom srednjeobrazovanih, ali razlicitih dobi, pa tako i starijih od sebe. No on mora suvereno nastupati, kompetentno drzati konce u rukama, stoga prije svega mora biti socijalno inteligentan. To je preduvjet za uspjesni razvoj karijere, odnosno dok to ne spozna, intelektualac se ne moze afirmirati u poslu. Dominacija dakle mora biti vidljiva u vecini podrucja zivota, jer sve to se prenosi na posao, stoga onaj tko je nesiguran i inferioran u svemu, nikada ne moze voditi posao. Sve to mora biti utemeljeno, erudicija je uvjet da bi takav covjek dosao na svoje mjesto, a najvazniji su cvrsti stav, samokontrola, razboritost, promisljenost. Oholost i bahatost nisu pozeljni jer odbijaju ljude, a pravi vodja ima svoje ljude za saveznike.

Stalno oponiranje i 'podrezivanje krila' djetetu formira dominantan i samosvjestan karakter, iako usporava razvoj koji je zato ipak temeljit. Vjecno pak povladjivanje, naprotiv, stvara oholost, nepoucljivost, plahost i nesigurnost. Takav je barem primjer koji najbolje poznajem.

Imam pravo na svoje misljenje ali ne i duznost da ga objasnjavam

Plivali Mujo & Haso preko rijeke. Kad su dosli do pola kaze Mujo: Haso bolan, ne mogu vise, umorio sam se. Idem ja natrag.

Ako mrzim sebe:
1. ne mogu nikoga voljeti
2. nitko ne moze mene voljeti
3. ne mogu se nicemu posvetiti, uci u dubinu
4. ne mogu ni u cemu istinski uzivati
5. ne mogu imati unutarnji mir i zadovoljstvo
6. ne mogu kontrolirati izljeve srditosti

Strah od neuspjeha
Ima vrlo ruznog
Starijeg brata
A to je
STRAH OD USPJEHA

Pametan covjek i od budale moze nesto nauciti. Moglo bi se reci da je poucljivost vrlina koja pouzdano stiti od depresije. Ako postoji blokada od primanja savjeta, strah od ucenja i spoznavanja novih stvari, grcevito inzistiranje na samostalnosti, to je upozoravajuca predispozicija koja vodi najprije u osamljenost a potom i dalje. Treba se opustiti, osloboditi unutarnjeg panicnog straha od gubitka identiteta. Iako se radi o mislima, one su tijesno povezane s tijelom da se moze povuci paralela s junakom Slavka Kolara koji cijelo vrijeme ponavlja ono sto nije - svoga tijela gospodar.

Odgovor na pitanje 'Jesi li depresivan?' uvijek i jedino moze biti samo NE! Zasto? Trivijalno je ako osoba nije depresivna i zna to. Ako pak osoba jest depresivna i to ne zna, cijela okolina obigrava oko nje pokusavajuci joj njezno i diskretno to dati do znanja, ali ona odbija srusiti zidove zatvora kojeg je sama izgradila. Njen odgovor je 'Ne' zato jer si to ne priznaje, jer ne zna, jer se boji i slicno. Odgovor 'Da' postoji samo u jednom trenutku - to je trenutak spoznavanja depresije. Tada je odluka o lijecenju tako logicna da se spontano realizira. I buduci da odmah nestaje depresija, cim ju spoznamo, opet je odgovor 'Ne'. Jedino ju jos treba iskorijeniti i nauciti preduhitriti.

Depresija ukljucuje sve sto je nisko, animalno, ne-specificno-ljudsko, lose, unistavajuce, ponizavajuce. Gubitak kontrole nad zivotom znaci i nemogucnost kontrole u svim podrucjima zivota. Postupak izlaza iz depresije je uljudjivanje, kultiviranje, civiliziranje, ovladavanje sobom i svojim nagonima, informiranje i educiranje, duhovni rast, razvijanje osobina vodje, socijalne i emocionalne inteligencije. Dok se depresivan covjek valja u blatu i zivi samo tijelom, zdrav covjek se razvija, permanentno uci, napreduje, uvijek i u svemu ide naprijed.

Moze li covjek pojesti vola od 800kg? -Naravno da ne moze. -A moze li ga pojesti ako svaki dan jede po 10dkg?

Na svako pitanje treba znati prihvatiti odgovor NE bez vrijedjanja. Svaki covjek ima pravo odbiti moje zelje. Sef moze odbiti GO, prijatelj poziv ili molbu, clanovi obitelji takodjer. To se ne smije shvacati kao osobna uvreda ni iskazivanje prezira ili mrznje prema meni. Treba se potruditi zauzeti za sebe, progurati svoj stav i ideje, na socijalno prihvatljiv nacin. Treba teziti ponasanjima koja nas vode k cilju, a izbjegavati ona koja nas udaljuju, te biti mudar i razlikovati to dvoje.

Uvijek mogu reci svoje misljenje, jer to je samo moj stav, i nije nuzno da se poklapa sa tudjim stavovima. No kljucan je nacin kako iznosim svoje misli, to mora biti pristojno, ljubazno, takticno, samosvjesno, nadasve njezno i obzirno jer se radi o interakciji s drugim ljudskim bicem.

Nikada lose stvari o nekoj osobi ne treba govoriti bez njene prisutnosti. Ako netko drugi to cini, treba ga ljubazno prekinuti i objasniti da smatrate da to nije zdravo za odnose. Ili barem iznijeti svoj stav da tako ne zelite ciniti.

Vrijedjanje uvijek izbjegavati. Pa i ako se prica o trecim osobama koje ne poznajemo osobno ( npr. politicarima ) ne treba vrijedjati neistomisljenike nego iznositi neslaganje sa stavovima, metodama, prezentacijom i slicno. Nikada ne vrijedjati drugog covjeka!

Humor je ljekovit, opusta i najvece napetosti, smiruje tenzije, gasi razdrazljivost.

Pocetak lijecenja depresije je sebe malo prigrliti, zavoljeti sebe. Mozda poceti sa svojim imenom - meni je uspjelo. Kljucna stvar uopce je voljeti, cijeniti i postivati sebe, to je alfa i omega u zivotu.




Preventiva i lijecenje depresije

Cetiri su komponente u preventivi/lijecenju depresije:
1. Psihoterapija
Grupna ili individualna. Provode ju psihijatri, naglasak je na otvaranju, da covjek pocne osjecati da vrijedi, da to sto govori, osobito kad govori o sebi, ima veliku, neprocjenjivu vrijednost, da je jedini takav primjerak u svemiru, jedinstven i neponovljiv. Najprije se mora nauciti voljeti i cijeniti sebe, onda ici dalje.
2. Psihoedukacija
Citati knjige o depresiji, psihologiji uopce, ali samo kad je covjek u top formi, ne kad je u depresiji. Ovo dakle spada u preventivu. Informirati se kod lijecnika, razgovarati s ljudima, uocavati znakove u svojoj okolini (ali nikada direktno covjeka ne prokazivati). Sto vise informacija to bolje, biti svjestan da depresija moze odvesti u samoubojstvo. Razbiti predrasude o lijekovima osobito antidepresivima. Ti lijekovi krenuli su osamdesetih godina, stoga nase majke i bake ne znaju bas puno o tome.
3. Farmakoterapija
Antidepresiv uzimati u najmanjoj ucinkovitoj dozi, u pocetku kombinacija s anksiolitikom. Naravno da bez lijecnickog misljenja i recepta o ovome nema govora.
4. Promjena stila zivota
Uvesti redovito fizicko vjezbanje, koje oslobadja endorfine (tvari koje se oslobadjaju i kod orgazma), dakle generira dobro raspolozenje i tjelesno zdravlje. Meditaciju ovisno o svjetonazoru uvesti redovito svakodnevno, najbolje ujutro i navecer. Socijalizirati se, ne biti sam nego se druziti s ljudima, komunicirati i ne gusiti u sebi svoje misljenje. Biti asertivan, zauzeti se za sebe.


MOJ ZIVOT
Pogled unazad

2007
Tek sada postao sam svjestan da pripadam klasi intelektualaca, i da se ona po mnogocemu razlikuje od radnika, seljaka ili obrtnika. To je ono sto zovem KLASNA MIGRACIJA jer sam se do jucer poistovjecivao s narodom, pukom, radnicima, seljacima. Osjecam sve vecu drustvenu odgovornost, kupujem i citam knjige, nadoknadjujem rupe u opcoj kulturi, brizno selektiram ulazne informacije prema njihovom izvoru, radim intenzivno na sebi.
Napokon detektirao depresiju i poceo ju lijeciti.
Prestao piti kavu.
Pokrenuo 30.04. svakodnevno vjezbanje od minimalno pola sata.

2006
Prva cijela godina u kojoj ne pijem alkohol.
Poceo intenzivno citati klasike.
Poceo redovito ici u kazaliste, sto sam oduvijek zelio ali nikada se nisam uspio organizirati jer sam uvijek trazio drustvo koje nisam nalazio.
Poceo sa realitetnom psihoterapijom i shvatio da je prije svega najvaznije voljeti i cijeniti sebe.

2005
Prva cijela godina u kojoj ne pusim. Poceo razmisljati afirmativno i dozivio prosvijetljenje.
Prestao piti alkohol.

2004
Privremeni izlazak iz depresije (koje jos nisam svjestan) u promjeni posla i novom zadovoljstvu ali kratkog je to vijeka. Svaki puta upadam sve dublje i dublje. Prestajem pusiti. Adaptacija stana kosta me puno zivaca i energije, i dovodi u jos vecu depresiju.

2003
Poslovni uspjesi, privremena samosvijest i zadovoljstvo. No rusi se kao kula od karata kad ne dobijem obecanu povisicu. Uz to jos prestajem u radnom okruzenju biti prvi i najvazniji nego moram slusati druge, i to me frustrira.

2002
Otac iznenada umire, a imam prilicno nerasciscene racune s njim, istovremeno ga volim i mrzim. Tko zna hoce li se to ikada razrijesiti. Osjecam se i krivim jer kad smo se zadnji puta vidjeli predbacivao sam mu nesto.

2001
Promjena posla i domene donosi osvjezenje ali stalno neuroticno tragam za necim novim, nezadovoljan sam u svojoj kozi. Jos uvijek sam klasno indiferentan.

2000
Vojska me malo razbistrila i postajem malo odlucniji, cvrsci. Ali to je nazalost kratkog vijeka.

1999
Zenidba, vojska, samosazaljenje, neuroticnost, samookrivljavanje. Opijanjem rjesavam sve probleme u glavi, u obitelji i na poslu.

1998
More sa radnickom klasom izmijesanom sa studentskim filistrima. Diplomirao jesam ali socijalizirao se nisam. Iako osjecam da sam postigao veliki uspjeh, nedostaje mi samopouzdanja i ljubavi prema sebi. Poceo raditi nimalo se nisam uklopio u drustvo i bez imalo samosvijesti da ja trebam dominirati i biti vodja a ne obican radnik.

1997
Nema mora. Pomalo druzenje sa intelektualcima, pomalo s radnickom klasom ali uglavnom sjedenje doma i samosazalijevanje. Nabavka prvog racunala, i to preko rodjaka koji radi specifikaciju i nalazi dobavljaca, jer ja se osjecam totalno inferiorno i nekompetentno, iako sam zavrsio informaticku skolu i studiram elektrotehniku, te cijeli zivot zivim u Zagrebu. Kljuc ovog paradoksa je socijalizacija, jer nisam integriran u drustvo, ne druzim se s kompetentnim ljudima nego sam zatvoren u svoj mali svijet.

1996
More s intelektualcima. Uvidjevsi da od nas 6 samo ja ne znam njemacki, odlucujem ga poceti uciti na jesen. To i ostvarujem, sto me vrlo veseli i zadovoljava.

1995
More s radnickom klasom. Dosada, osjecaj izopcenosti, besmisla.
Natjecaj za stipendiju, koju kasnije i osvajam, no niti to nije izlijecilo moj kompleks manje vrijednosti. Nemam jos dovoljno snage za migraciju, a dolje sam nezadovoljan i frustriran.
Za Bozic najveca svadja s roditeljima ikad, osobito sa starim. Ogorcenje s obje strane, teske rijeci, laganje, razocaranje. No moji motivi puno su dublji nego sto sam tada ja bio svjestan, a roditelji jos manje. Adolescent uvijek prepoznaje lose odnose u obitelji i materijalizira ih svojim nedolicnim ponasanjem.

1994
Zavrsio 1. godinu faksa, na more sa intelektualcima iz bivseg razreda. Osjecam da tu stvarno i pripadam, ali ne traje dugo jer unutarnji
osjecaj me stalno tjera da trazimo drustvo, velika nervoza i pomalo nomadski nagon. Kao da ne mogu biti zadovoljan tu gdje jesam i s onim sto imam nego me stalno nekakav unutarnji bic nekamo tjera. Radi se zapravo o konfliktu, unutarnjem osjecaju neminovnosti klasne migracije i njemu suprotstavljenoj inerciji.
Na jesen dolazi papa i mi kao obitelj sudjelujemo u slavlju, a takodjer i neki od prijatelja intelektualaca. Osjecam se dobro u svojoj obitelji. Radnicko drustvo bas tu noc ima tulum jer oni su potpuno nesvjesni relevantnih drustvenih zbivanja. To mi je pomoglo u osvjescivanju da tamo ne pripadam, ali ocito samo nakratko.
Iako me roditelji deklarativno poticu da se druzim s intelektualcima, nedostaje mi snaga da to realiziram i ustrajem, jer osjecam da njihov savjet nije potkrijepljen iskustvom nego se ispod krije njihova frustracija. Moji visestruki padovi mogu se protumaciti i kao solidarizacija s njima, povratak domu, osjecaju potrebe vece bliskosti sa svojima.

1993
Ponovno na more s radnickom klasom i kvartovskim olosem. Osjecam se vrlo lose jer iako sviram gitaru, ne podnosim alkohol i nisam frajercina koja uzima i ostavlja cure svakodnevno. Barem su takav sustav vrijednosti uspostavili svojim lovackim pricama, a ja sam sve slijepo vjerovao. Adolescentske lazi stare su koliko i svijet, a isto tako i postojanje takvih naivcina kao sto sam ja.

1992
Zavrsio 3. razred, prvi puta na more sa kvartovskom radnickom skvadrom, opijanje i druge mladenacke ludosti. Sukob s roditeljima koji mi predbacuju druzenje s radnicima i upucuju na intelektualce. No iako mi je stari intelektualac, druzi se samo s rodbinom, seljacima i radnicima, a intelektualce ismijava priklanjajuci se tako maminoj perspektivi. Skolovani seljak - intelektualac degradiran u radnika i seljanka sa zanatom promovirana u radnicu, uz drustveni zivot s rodbinom, seljacima i radnicima, od sina buduceg intelektualca zahtijevaju da nadje i uklopi se u drustvo intelektualaca!? Nisam imao model izvan obitelji, prijatelje, kumove niti rodbinu intelektualce od kojih bih mogao uciti primjerom, koji bi me mogli civilizirati, urbanizirati, uljuditi. Iako mi je stari intelektualac, nije tako zivio niti se ponasao, prije svega dominantno, suvereno i kompetentno kako bi se od obrazovanog covjeka ocekivalo. Naprotiv, slusao je savjete raznih jadnika jer nije bio svjestan koliko je on iznad njih, nego je svakom dopustao pristup u svoju glavu, prije svega seljacima i radnicima (napose rodbini). Buduci da je jako rano ostao bez oca, ni on nije imao adekvatan model.

1991
Kolegu iz skole dovodim na novogodisnji tulum kod prijatelja koji se skoluje za automehanicara. Kolega s prezirom odbija ljubavne aspiracije moje susjede, buduce frizerke, dok mene to pomalo vrijedja jer se s njom igram od djetinjstva... Puno godina ce jos proci dok shvatim kamo pripadam.
Poceo sam raditi preko student servisa, da bih zaradio za more.
Odlazim na more kod prijatelja automeh. Tamo se ne opijam jer on ne pije, valjda su me usmjerili na njega. No zadovoljstvo niti socijalizaciju ne osjecam, svakako i pustos na Jadranu ima svoje prste u tome. Kvartovsko drustvo ulicara iz radnicke klase podilazi mi pri svakom susretu i moja ocajnicka potreba za ugledom i drustvenim priznanjem okrece me k njima, druzenjem s njima u gubljenju vremena i opijanju zamjenjujem satove klavira.

1990
U organizaciji klasno indiferentne zupske zajednice odlazim na susret mladezi u Innsbruck. Opet dominira radnicka klasa, nazivajuci me
streberom iz MIOC-a, a ja nekim rijetkim primjercima pokusavam objasniti da oni koji mi se rugaju jedva prolaze u zanatskoj skolici, no bez uspjeha. Jer nogomet kojeg ne igram puno je relevantniji, barem u takvom okruzenju gdje klasna diferencijacija ne postoji.
Prvi put u zivotu sam se napio, wodka-tonic. Na selu kod bake, u drustvu starijih rodjakinja iz jednog manjeg grada i seljastva nisam se osjecao uklopljenim, pa sam izigravajuci klauna barem privukao paznju.
Pocinjem svirati gitaru jer sam u Austriji uvidio da ona donosi popularnost.
Opijam se i sa srednjoskolskim drustvom, i tu sam najgori. Ismijavaju me u razredu zbog toga a ja valjda osjecam zadovoljstvo jer me barem ne ignoriraju.


1989
Zavrsio osnovnu skolu. Sjecam se zadnjeg dana skole, vrlo jadno sam se osjecao, nisam znao sto bih i kud bih sa sobom, i bas me (srecom) zapalo dezurstvo. Na oprostajni party pozvani su bili i roditelji a ja svoje nisam niti pozvao. Nekako nisam uopce percipirao da treba roditelje zvati, bio sam sav izgubljen, a cini mi se da je i razrednica presutno podrzavala moju marginalizaciju uz promoviranje 'problematicnih ucenika' , u svakom slucaju moje samosazaljenje bilo je evidentno.
Kod tete u jednom malom gradu svako ljeto sam se druzio se sa djecom iz radnicke klase. Ovo ljeto kad su culi da sam upisao matematicku gimnaziju a ne automehanicarski, tokarski ili bravarski zanat, njihovom cudjenju nije bilo kraja. I sam sam se osjecao malo posramljen i nisam znao kako bih se 'opravdao'. Na njihove sumnje o mojim mogucnostima za svladavanje zahtjevnog predstojeceg gradiva, odgovaram da postoje prirodno nadareni ljudi. Pokusavao sam dakle pomiriti nepomirljivo, i prisio si nadimak za to ljeto - 'talentirani'
Kod bake na selu radio sam neke seoske poslove za novac, i ponosno si kupio nove cipele.


1988
Zavrsio sedmi razred, isao na more s bratom i mamom, tata se pridruzio poslije. Vrlo mi je vazno bilo kad sam na jesen ponovno dosao u skolu, pa sam mogao i ja reci da sam bio na moru. Sjecam se da je cvjetalo more te godine na Jadranu, iako na Pagu gdje smo mi bili nije. U to vrijeme, barem se meni tako cinilo, odlazak na more bio je vazan statusni simbol u drustvu, pa i medju osnovnoskolcima. Djevojka iz razreda u koju sam bio zaljubljen takodjer je isla na isti otok, a ja se nisam usudio ni pomisliti da bih se s njom druzio jer sam se osjecao puno manje vrijednim. Jedva sam se odvazio, uz nagovor starijeg kolege, napisati joj razglednicu.


1987
Prvi puta susrecem se s racunalom i programiranjem, koje me odusevljava. Iako nemam nikakvog iskustva, pisem vrlo slozeni program koji smo dobili za zadacu, crtanje nekakvog objekta, puno linija koda. Na kraju se to ne uspijeva prevesti niti izvrsiti, a kolege s malo vise iskustva izruguju me da zasto sam bas morao tako slozenu stvar pokusati, kad sam mogao i puno jednostavnije. Pisem onda jednostavni programcic, ali osjecam da je moj domet puno, puno vise i dalje od onoga sto mogu pokazati.
U sedmom razredu dolazi nam u razred jedan decko albanskog podrijetla iz Makedonije. Dobricina je i razigran, a ja se s njim brzo sprijateljujem jer njega kao i mene pod odmorom svi ignoriraju. Nemamo nista zajednicko, osim usamljenosti i neuklopljenosti.
Na maturalcu mi je vrlo lose jer nemam drustvenog ugleda, u sobi sam opet sa jednim drustveno slicnim, no ispodprosjecno inteligentnim deckom. Svima sam predmet ismijavanja i izrugivanja, a ne znam se obraniti i zauzeti za sebe jer mislim da tako mora biti.


1986
Zavrsio peti razred. Iako intelektualno na visini zadatka, kompetentan, drustveni ugled mi je vrlo nisko. Prvi puta u zivotu postajem zapravo toga svjestan. Nazivaju me streberom sto me ljuti i urusava ugled, tako da osim intelektualne superiornosti nemam nista. Kad su me prijatelji iz razreda posjetili, dodatno sam pao na drustvenoj ljestvici zbog vrlo neuglednog stana i kvarta u kojem zivim, pa me se zbog toga pred svima ismijava. Nogomet ne znam igrati pa sam i tu blokiran u popularnosti. Tesko mi je i sumoran sam, jer ne znam (kao ni ruzno pace) da cu jos puno cekati da dodje moje vrijeme.


1985
Krenuo u peti razred. Nova razrednica dolazi u posjetu i upoznaje se s mojim roditeljima. Tada nisam znao ali sada znam, da je ona pripadala tadasnjoj povlastenoj kasti dok su moji roditelji (u ocima drustva) bili siromasni radnici bez privilegija. Donosila je u nas dom svoje manire i rjecnik karakteristican za intelektualnu razinu tadasnjih vladajucih struktura, a moj stari je sve to sa kiselim smijeskom podnosio. Razrednica nije bila profinjeni intelektualac, prije gruba seljancica zedna zabave regrutirana kroz prosvjetu u prvoboracke agitatore zbog svojih 'naprednih stavova'. Jedan tipican izdanak destruktivne sile koja se nadala pobjedi a potucena je do nogu, iako je jos i danas dosta glasna. Pitanje je koliko ta kasta, utjelovljena u toj nastavnici, snosi odgovornosti za moju izopcenost i asocijalnost. Lokalni ponavljac profila puno blizeg njezinom drazi joj je i uziva njenu prikrivenu zastitu, a on to dobro zna pa me maltretira, bez posljedica.

1982
Zavrsivsi prvi osnovne, roditelji me salju na more u organizaciji skole. Jako lose sjecanje, pamtim da sam bio najmladji i nikog nisam poznavao. Sjecam se da sam psovao sve sto sam se mogao sjetiti jer doma se nije psovalo pa sam valjda osjetio da sad smijem. Krao sam da privucem paznju, jer sam osjecao paniku kad sam ostao bez novaca. Skola plivanja za nas neplivace, skoro sam se utopio. Vrlo vrlo lose iskustvo.


1975
Godina mojeg rodjenja



Moje dobre osobine,
stvari koje dobro radim,
zivotni uspjesi iza mene,
ono sto sam dobro izveo i
u cemu imam kontrolu:


1. Idem svaki dan na posao
2. Odlazim redovito u kazaliste
3. Vodim djecu redovito u kino/kazaliste
4. Vjezbam svaki dan
5. Potrudio se u obnovi nase zgrade
6. Zavrsio fakultet u roku
7. Upisao sina u dobru skolu iako ne i najblizu
8. Dogovorio individualnu poduku za sina u glazbenoj skoli
9. Upisao i vodim sina na drugu izvanskolsku aktivnost
10. Odlazim na grupne susrete psihoterapije
11. Uvijek pristojno pozdravljam susjede
12. Ujutro se prisilim nesto pojesti iako nisam gladan, radi cuvanja svog zdravlja
13. Ne pusim niti pijem alkohol
14. Iskren sam u prosudbama, sposoban sam uvidjeti kvalitetu i kod onog s kim se ne slazem ('intelektualno postenje')
15. Prelazim preko uvreda - nisam zlopamtilo
16. Tolerantan sam - mogu mirno saslusati tudje misljenje suprotno od mojeg
17. Dobronamjeran sam i konstruktivan - uvijek me zanima najbolje rjesenje
18. Suosjecajan sam - cesto se i uzrujavam zbog nevolja meni bliskih osoba
19. Sposoban sam uvidjeti da sam pogrijesio i ispricati se
20. Ucim iz svojih pogresaka - fleksibilan sam i spreman za ucenje i napredovanje
21. Ne prekoravam sebe zbog svake pogreske nego se trudim razumjeti svoje motive i misli
22. Vjerodostojan sam i pouzdan - ono u sto nisam siguran radije priznam da ne znam nego da improviziram ili spekuliram
23. Razumijem druge i ne zamjeram im kada prekoracuju pristojnost dok prolaze kroz teskoce kakve sam ja prosao
24. Smiren sam i imam pouzdanja - znam da je najvaznije vladati sobom i sto god me snaslo vjerujem da cu se na kraju izvuci i da ce ispasti dobro.
25. Odvazan sam i riskiram - vjerujem da sreca prati hrabre kao sto sam iskusio vec vise puta.
26. Znam vrlo jasno i elokventno artikulirati svoje misli u pisanom obliku.


Ovo su osobine mojih roditelja koje sam dosad spoznao i za koje vjerujem da sam ja naslijedio (ili mislim da sam naslijedio a jos nisam siguran)

MAMA
-pronicljiva
-vedre naravi
-otvorena
-tolerantna
-asertivna (zauzima se za sebe)
-hrabra, neustrasiva, srcana
-puna ushita i djetinje radosti prema zivotu
-optimisticna
-odrjesita, odlucna
-financijski inteligentna

TATA
-ostrouman
-dosljedan, gotovo do apsurda
-ugled, cast i postenje su na vrhu vrijednosti
-pristojan, ugladjen, ljubazan
-duboke i detaljne percepcije
-sirokogrudan u darivanju novca
-depresivan


...SAPIENTI SAT!?

31.08.2007. petak

Statistika

Danas je 17 tjedana otkad uzimam Zoloft 50mg
Ne znam, vec ozbiljno razmisljam kad cu vise prestati to piti. Istina je da mi cini dobro, ali kad budem dobro funkcionirao bez medikamenata onda cu tek biti zadovoljan i izlijecen. Uskoro idem psihijatrici da mi kaze sto dalje, nadam se da ce mi reci jos ovu kutiju i basta. A ako onda opet bude kao prije? Mislim da ne moze, jednom kad sam preuzeo kontrolu nad sobom nece mi vise tako lako iskliznuti iz ruku.
A da antidepresiv ne stvara ovisnost, u to sam se uvjerio. Recimo danas sam zaboravio popiti ujutro, tek sam popio navecer oko 6. A cijeli dan funkcioniram normalno, cak vrlo dobro (necu reci bolje nego bez AD-a...). Tako da vjerujem kad se 'skinem' bit ce sve jos puno puno bolje. Reda sam uveo u fizickom vjezbanju, u drustvenom zivotu, u duhovnom zivotu, intelektualno napredujem, obiteljski odnosi se popravljaju. Nikad mi u zivotu jos nije bilo tako dobro kao sad. Ne znam moze li uopce biti bolje!?

- 12:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Probijanje barijere

Djeca iz radnickih obitelji koja su stekla visoku naobrazbu, dobivanjem diplome popeli su se tek jednu stepenicu. Problem je u mentalnom sklopu, radnicka stvarnost u kojoj su odrastali, fraze poput 'ne mogu si to priustiti', 'auuu kako je to skupo' ili 'da ja imam tolika primanja lako bih zivio' duboko su usadjene u njihov mentalitet.
No diploma je dobar pocetak. Ali samo pocetak, nikako ne kruna uspjeha iza koje slijede samo ubiranje plodova mukotrpnog rada. Takvu tranzicijsku klasu ocekuje nakon diplome jos puno rada, lutanja, zabluda i pogresaka, naravno ukoliko se zele afirmirati kao intelektualci. Osobno poznajem primjere iz radnickih ili seoskih obitelji, kompetentni i marljivi studenti, ali su to jos uvijek iako su davno trebali diplomirati. Kako to? Opet je stvar u mentalnom sklopu, koji se pak direktno odrazava na socijalizaciju. Oni naime ne vide u perspektivi svoje mjesto u drustvu. Stvarnost intelektualca za njih je enigma, susta apstrakcija, nepoznanica. Cak naprotiv, cesto se iz radnickih i seljackih obitelji upucuju negativne vibracije prema intelektualcima, jer oni su politicari, direktori i dobrostojeci clanovi drustva. Cesto (a ponekad i opravdano) siromasni slojevi usmjeravaju svoj bijes i frustracije upravo na intelektualce koji su im onda krivi za sve nevolje u njihovu zivotu. I sad, dijete koje je odrastalo u takvom miljeu, treba teziti prema onom sto su njegovi prezirali? Da, radi se o dubokom konfliktu, o spregu sila cija rezultanta ovisi o intenzitetu pojedinih komponenti.
Samo najuporniji ce to uspjeti. A jesu li imali pokrice, odnosno jesu li dovoljno cvrsti da plate cijenu, pokazati ce vrijeme. I onda ce lutati godinama nakon diplome pokusavajuci ( iako nesvjesno, jer jos ne znaju sto se zaista dogadja ) naci svoje mjesto pod Suncem odnosno svoju poziciju u drustvu. I mijenjati posao za poslom, i kriviti sve druge i cijeli svijet kao sto radnici cine, a ne usudjuci se niti pomisliti da je kljuc rjesenja u njihovoj glavi. Kad to jednom shvate, kad probiju tu najvazniju barijeru, barijeru mentalnog sklopa, otvara se za njih novi svijet. Tada pocinju i lijeciti depresiju, oproste sebi lutanja i drugima nerazumijevanja. Tada su spremni da ostave svoj trag u svijetu. Spremni su i dopustiti sebi da postanu bogati, uspijevaju pomiriti nepomirljivo, ostaju dobri sa svima iz nize klase ali se pritom vrlo jasno legitimiraju. No ne samo pred njima, da ne ponove zabludu koju Marcel Proust navodi kao vrlo ucestalu kod uglednih i inteligentnih ljudi - rasipanje tastine za volju nizih od sebe, nego uvijek i pred svima. Mozda i najvise onda kad ih nitko ne gleda.

- 10:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.08.2007. petak

Depresija

Danas je 16 tjedana otkad uzimam Zoloft 50mg
Sklapam ja tako policu zivotnog osiguranja....uuups, depresija, kazete? Eeee, da vidimo, trebamo lijecnicku dokumentaciju, jer visoki je znate rizik sklapati s vama policu. Da da, moramo vam uzeti 20% premije da bismo se osigurali, od nedaj Boze (citaj: potencijalni samoubojica). I onda kazu depresija je kao prehlada, nije to bauk, ne treba se covjek toga sramiti, ma neeee. Samo na svakom koraku zapinje o tu cinjenicu, biva stigmatiziran i izopcen jer se usudio priznati tu cinjenicu, za razliku od mase koja tiho pati, suti i trpi, oni vec imaju malo veca prava. Oni nisu rizicni, oni nisu statisticki skloni suicidu i njih ne maltretiraju do iznemoglosti sa dokumentacijom, lijecnicima, rizicima i penalima.
Pitam se onda zasto uopce biti iskren? Zasto jednostavno to nisam preskocio i zatajio, sta osiguranje boli briga od cega ja sve bolujem? Ispada da kad si iskren i posten, to na kraju skupo platis...Naizgled da. Ali ipak. Politika osiguravajucih kuca je takva da u trenutku sklapanja police vjeruju klijentu, a kod isplate provjeravaju cinjenice. I tako da sam zatajio istinu, pa umro nakon 5 godina, pa oni kazu cek cek da vidimo - staaaa? Depresija? Ali nije nam to napisao. E pa dobro - obitelji nema odstete. A sto mu mi mozemo, sam si je kriv kad je (bio) - lazljivac!

- 13:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.08.2007. subota

111 dana vjezbanja

Istina da u zadnje vrijeme malo strajkam, ali evo vratih se u formu i danas istrcah 50 minuta, dakle oko 8km. I uveo sam danas jos jednu novost - od danas pa nadalje svaki dan ujutro radim sklekove. Danas sam napravio jedva 5, a za par mjeseci ocekujem da cu moci 50 bez pol frke. Übung macht den Meister, sto bi rekli Nijemci ili Austrijanci.

- 21:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.08.2007. petak

Statistika

Danas je 15 tjedana otkad uzimam Zoloft 50mg

- 09:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.08.2007. četvrtak

Pristojnost

Mislim da premalo ljudi cijeni ovu vrlinu. I to ne samo u smislu kulturnog ophodjenja prema drugima, ljubaznosti i ugladjenosti, aktivnog slusanja te samoinicijativnog vodjenja svakodnevne konverzacije, nego prije svega ljudi nisu svjesni koliku moc ima ova vrlina. Pristojnoscu, u koju spada i pribranost, smirenost i stalozenost, moze se postici apsolutno sve. Ako nam netko stvara probleme i zelimo mu nesto reci, pristojnim dijalogom to cemo efikasno uciniti dok cemo izljevom nekontrolirane srdzbe prema njemu samo stvoriti neprijatelja i utvrditi ga na svojoj poziciji. Ako zelimo postici neki cilj do kojeg treba doci razgovarajuci s ljudima, recimo susjedima, pristojnost je ono ulje u zupcima motora, kako bi rekao besmrtni Tolstoj, koje ce omoguciti da stvar radi. Mozda neki misle da ne treba inzistirati na formi, da je bitan sadrzaj (kako sam ja prije vjerovao). Ne bih se slozio. Sadrzaj je nuzan, a forma tek dovoljan uvjet da bismo kvalitetno prenijeli svoje ideje primatelju. Dobra forma bez sadrzaja lakse ce zavarati ljude nego dobar sadrzaj u losoj ambalazi. Na svojoj kozi sam iskusio, kad sam smiren i pristojan, postizem sve, i projekti koji su na pocetku bili osudjeni na propast uspiju se realizirati. Pristojnost je moc, ona je majka svakog istinskog uspjeha.

- 09:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.08.2007. petak

Statistika

Danas je 14 tjedana otkad uzimam Zoloft 50mg

- 11:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.08.2007. srijeda

Metamorfoza

Prepoznavanje vlastitih osjecaja temeljna je pretpostavka za uspostavljanje i izgradnju emocionalne inteligencije. A od vlastitih osjecaja, preko njihove samopercepcije do izvanjskog ponasanja - nacina na koji vladamo sobom - puno je slojeva. Ta slojevitost ljudske prirode za mene je najplasticnije prikazana u remek djelu svjetske knjizevnosti "Mrtve Duse" od velikana po imenu Gogolj.
No osim antologijskih likova svjetskih klasika kao sto je Cicikov, primjeri iz stvarnog zivota takodjer su reprezentativni. Meni su recimo osobito zanimljive osobe ispunjene nekim unutarnjim strahom, koji rezultira niskim samopostovanjem i nesigurnoscu. Karakteristicno je da se izvana grade jakima i trude se pokazati da imaju sve pod kontrolom, gordo isticuci kako ne trebaju niciju pomoc jer nisu glupi ni nesposobni ( bas kao da je to conditio sine qua non da bi covjek trebao neciju pomoc, upravo suprotno ). A kada netko prema njima postupa na nacin koji se moze protumaciti ( a takve osobe uvijek revno iskoriste tu mogucnost ) kao stav omalovazavanja prema njima, kao izraz podcijenjivanja i prezira, tada se na tu osobu obrusavaju s mrznjom. Takva osoba tada postaje utjelovljenje njihovog tegobnog unutarnjeg balasta, koji izaziva mucninu o kakvoj je Sartre pisao, i kojeg bi se najradije zauvijek rijesili, ali jos ga nisu niti svjesni a to bi bio tek pocetak. Ruzni osjecaji utjelovljeni u takvom nesretniku bivaju otvoreno napadani, obracun kod OK korala pocinje i milosti nema. Iako uz zrtvu neutemeljenih negativnih emocija prema drugom ljudskom bicu, koje mogu i naskoditi ako je u pitanju osoba o kojoj se na neki nacin ovisi, to bi se mozda moglo shvatiti cak i kao dobar pocetak.
Ja sam prosao metamorfozu, preobrazbu, transformaciju. Vjerujem da svatko ima jednu prijelomnu tocku u zivotu, od koje sve krece nabolje. Meni se to dogodilo s 30 godina, promjena je puno veca nego od gusjenice do leptira, jednostavno se radi o prijelazu duboke, naizgled nepremostive provalije, o novom rodjenju. Put do raja vodi preko pakla, tu nema nikakve dvojbe. Sada napredujem tako intenzivno da mi zuji u usima i pitam se sto mi se to dogadja. Koji je bio okidac za to? Pa spustio sam se do dna, dok mi se nije zivot zgadio, upravo kako kaze nobelovac Ivo Andric. Dosao sam do samih jezovitih dubina, do ruba ocaja, do granicne tocke svoje izdrzljivosti. Ostale su mi samo prazne ruke da se prepustim, pa sto bude. I tada kad sam bio najjadniji zatrazio sam i dobio Pomoc, sve se u jednom casu promijenilo, cijeli svijet je postao uredan, lijep, logican i konzistentan. Zivot je dar, svaki dan je vazan, treba ga zapoceti s pjesmom i ni zbog cega se ne zivcirati. Kako kaze ona pjesma: 'Kad te takne svojim Duhom vjeruj mi, viknuti ces iz sveg glasa Aleluja'. Uglavnom, to iskustvo je osobno i nema recepta, ne moze se nikoga uputiti na taj put, nego ga mora otkriti sam. Tesko je gledati bliske osobe iz obitelji koje se jos vrte u zacaranom krugu u kakvom sam se i ja vrtio, ali svatko ima svoju muku. Svatko je odgovoran za svoj zivot.

- 09:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.08.2007. utorak

Lijepa nasa

DANAS JE 100 DANA FIZICKOG VJEZBANJA
Razmisljao sam malo i na osnovu iskustva donio neke zakljucke o specificnostima pripadnika pojedinih regija Hrvatske. Necu govoriti o svojem podrijetlu da ne ispadnem pristran (samo oni rijetki primjerci koji znaju moj pravi identitet upoznati su stom 'tajnom'). Tako na primjer Slavonci su teatralni, barem kad se radi o poslu. Cine od muhe slona, preuvelicavaju, pomalo i dramatiziraju, tako da se ljudima oko njih cini da je njihov posao veoma slozen i da zahtijeva vrhunske kvalitete. Uvijek izgledaju zaokupljeni i predani poslu, i odaju dojam vrijednih radnika. Ne kazem da to ne odgovara istini, nego tvrdim da se dosta brinu o samopromociji, sto nije nimalo losa kvaliteta. Jedino postaje smijesno kad pretjeraju i dovedu stvar do apsurda. Dalmatinci imaju najbolju kuhinju na svijetu, i tu nema dvojbe. Osim toga, cini mi se da se znaju saliti na svoj racun jer vole sebe. U politici su potonji nekako nize rangirani, kao da teze vec vidjenom masovnom uzdizanju proletera, kao da sami sebe s namjerom svrstavaju u nize klase, dok su Slavonci u tom smislu superiorni, dosljedni i nacionalno svjesni Hrvati s osjecajem za poduzetnistvo i vjerni tradiciji. Zagorci su nekako slatkasti, slatkorjecivi, znaju podilaziti, uvuci se covjeku pod kozu, stvoriti dobru atmosferu, ugodjaj, drustveni su i otvoreni ljudi, dominantni i pouzdani. Ali pomalo su podmukli, iako puno puno manje od svoje sjeverne brace. Medjimurci su pak podmukli do bola, manipulatori, vjecito pletu spletke i uvijek se izvuku da im covjek ne moze nis prigovoriti. Lukavi su ko zmije, i imaju onaj famozni pogled 'odozdo', zjenice su podignute i u donjem dijelu ocne jabucice prevladava bjeloocnica. Iako se Medjimurci, mora se priznati, znaju zabavljati i veseliti.

- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.08.2007. petak

Guilt management

Danas je 13 tjedana uzimanja Zoloft 50mg.
Oni koji su citali Alan Forda sigurno poznaju nenadmasnu sekvencu (ne znam samo je li bolja 'Halo Bing' ili ova): 'Mjestaaaa' - naravno ulazi Sir Oliver noseci 'posudjeni' sadrzaj pod miskom. Za njim ulazi policajac i odmah pita za tipa s polucilindrom. Broj jedan naravno blene u njega, da o cemu on to prica? Kakav tip, kakav polucilindar, kakvi bakraci? Policajac cvrst i odlucan, nepokolebljiv u izvrsavanju svoje svete duznosti provodjenja zakona, i dalje tvrdi da bi svoj zivot dao da je vidio sumnjivca kako je usao u doticnu cvjecarnicu. A onda ga Broj jedan pritisne uza zid: Koji je ono vas broj, aha 1234. Da vidimo...list, list... (broj jedan lista svoju malu knjizicu u kojoj ima valjda sve od postanka svijeta) i nadje A-ha! Vi ste...tad i tad...to i to...Sto imate na to reci? A police officer na to, zacrvenjenih obraza i nosa, te stisnutih i iskezenih zuba sjeti se: Ajoooj, pa ja sam pogrijesio cvjecarnicu, to je bila ona druga. Mjestaaaaaaa....
Mozda sam i fulao pokoji detalj, ali vjerni alanfordovci sigurno ce znati o cemu pricam. Zanimljiv mi je model moci Broja Jedan. On raspolaze, upravlja tudjom krivnjom. Policajac u opisanoj sceni, kao i svatko od nas, ima prljavo rublje, grijehe iz proslosti, nesto sto bi najradije zaboravio i izbrisao. Ali jos nije jer ga veze krivnja. Onaj koji zna upravljati tom krivnjom ima moc nad takvim ljudima. Je li to moralno, posteno, eticno, to ne komentiram. Samo pokusavam rasvijetliti svevremenski, univerzalni obrazac koji je u kultnom stripu tako zabavno ali iznad svega precizno i detaljno opisan.

- 11:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.08.2007. srijeda

Farmakoterapija

Vrijeme je za malu reviziju moje farmakoterapije. Dakle, 12 tjedana pijem Zoloft u 'punoj dozi' i cini mi se da mi je OK. O apstinencijskoj krizi nema niti govora, bas naprotiv. Jucer sam recimo zaboravio popiti ujutro, nego tek oko 5 popodne. Ali cijeli dan sam bio pun energije, organiziran, prposan i nasmijavao sam ljude oko sebe. Bio sam vrlo zadovoljan sam sa sobom. Dakle, moglo bi se reci da je zivot s antidepresivom kao trcanje s utezima na nogama. Jucer navecer sam ipak popio Helex jer sam nekak bio nabrijan, a buduci da sam antidepresiv popio kasno, postojala je osnovana sumnja da cu imati problema sa spavanjem.
Danas sam OK, jos nisam popio Zoloft. Kad zaboravim popiti ujutro pa popijem popodne, onda slijedeci dan ne popijem rano ujutro nego oko podne, a tek treci dan normalno, tako da postupno povecam razliku od jedne tablete do druge, dakle najprije 20 sati razmaka a onda 24 sata.
Ne znam, pomislio sam da bih mogao prestati s antidepresivima. Usao sam u dobar kolosijek, u dosta polja organizirao sam i unaprijedio svoj zivot, stekao puno vecu samokontrolu nego ikad prije. Znam svoj put, dobar je kurs i ajmo. Fizicko vjezbanje, uh ne mogu se pohvaliti jer vec tri dana strajkam ali zato ce danasnje trcanje morati biti kapitalno, mozda i 90 minuta. No ipak vjezbanje je postalo i ostalo redovito. Do jeseni cu vjerojatno napustiti AD. Aha, duhovni zivot, tu sam jos tanak. Iako i duhovne knjige citam kao i druge, jos mi tu nedostaje samodiscipline i dobrih navika. No svejedno, vjerujem da bih do jeseni mogao prestati sa lijekovima.

Trenutno citam George Orwell: Zivotinjska farma. Sjajna knjiga, uvijek su mi basne bile drage jer drzim da se metaforom odnosno alegorijskom pricom moze najvise izreci. Kako mala knjiga (nema niti 100 stranica), a tako puna sadrzaja! Preporucujem svima kao stivo za plazu, osobito u danasnjem dobu kad rijetko tko uspije naci vremena za procitati 1200 stranica neceg grandioznog kao sto je Rat i Mir. Ali ono sto me najvise fasciniralo u Orwellovom djelu jest cinjenica da je napisano 1945. godine. Pa sam pomislio da su nas (barem moju generaciju) u skoli malo krivo ucili - socijalizam (komunizam) je zapravo prethodio kapitalizmu. Sve razvijene zemlje brzo su prokljuvile demagoge, otkantali ih i krenuli dobrim smjerom. A mi malo primitivniji, nama je trebalo 45 godina...

- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (11)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (30)
Svibanj 2007 (32)
Travanj 2007 (30)
Ožujak 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CITATI
Vjera je iskustvo susreta s Bogom. Tu je bitna razlika između religije i vjere. Tko nije iskusio, ne može to ozbiljno shvatiti - tko je iskusio ne voli o tome raspravljati. To je zapravo znatna neprilika u dijalogu vjernika i onoga koji to nije. Vjernik kao da pristojno mora staviti u zagrade osobno vjersko iskustvo i razgovarati o prediskustvu na razini znanosti i filozofije.
(don Zivko Kustic)

Junak je svaki covjek, koji svojim radom doceka prirodnu smrt; svaki pokojnik zasluzuje spomenik - jer je tako tesko i mucno ziviti
(A. Strindberg)

Vjerovao bih u otkupljenje, kad bi otkupljeni izgledali malo više otkupljeni
(Friedrich Nietzsche)

VJERA bez ljubavi cini te FANATIKOM

INTELIGENCIJA bez ljubavi cini te NEMORALNIM

POSAO bez ljubavi cini te ROBOM

BOGATSTVO bez ljubavi cini te POHLEPNIM

USPJEH bez ljubavi cini te AROGANTNIM

SIROMASTVO bez ljubavi cini te PONOSITIM

LJUBAZNOST bez ljubavi cini te SERVILNIM

Snazni borovi
rastu u predjelu
jakih vjetrova

Rasudi, prosudi, ne sudi.
Moji su svi: dobri i zli.
I mudri i ludi.
Ludima ne sudi,
s mudrima se druzi,
a zlo ce sluzit dobru,
mislec da sebe sluzi
(Luka Radja)

Yesterday is history.
Tomorrow is mystery.
Today is a gift.
(Luka Radja)

Nada ima
Dvije lijepe kceri:
Ljutnju i Hrabrost
(Sue Atkinson)

...Pa smo zato za funkcije razne, svi mi vjecito birali njega u glas.
I cesto se pitala moja mati...
Sta ce to sa tobom biti
Da l ces ikad biti i ti

Kao Bane
Dobri sin
Tih i miran
Cist i fin...
Kao Bane
Odmjeren
I usmjeren
I provjeren za sve
Kao Bane
Mali vrijedni mrav
Ugodan i uctiv sav
Kao Bane
Pouzdan
I solidan
I koristan

Mogu se kockati, londrati, piti...
I mogu pasti na niske grane
Ali ne boj se, nikad necu biti
Kao Bane nikad

Nikad kao Bane...
(Djordje Balasevic)

Samo placite! Suze ispiru oci.
(Dorothy Rowe)

Dva su stara prijatelja zajedno putovala. U jednom su se trenutku tako zestoko posvadili da jedan udari drugoga u lice. Povrijedjeni covjek se sagne i sutke u pijesku napise: «Danas me udario moj najbolji prijatelj!». Tada nastave svoje putovanje. U jednom trenutku prijatelj koji je primio udarac stane tonuti u zivi pijesak. Njegov ga prijatelj uz nevjerojatnu pozrtvovnost i nadljudske napore u zadnji tren spasi od sigurne smrti. Ne htjevsi ga pustiti, a da ga ne spasi, riskirao je i svoj zivot. Kada se malo oporavio, spaseni prijatelj, uzme kamen i u njemu ureze recenicu:»Danas mi je najbolji prijatelj spasio zivot!». Tada ga drugi zapita: «Kada sam te udario, pisao si u pijesku, a sada pises u kamen. Zasto to cinis?». Prijatelj mu odgovori: «Istina, uvrede svojih prijatelja pisem u pijesku kako bi ih vjetar promjena mogao izbrisati, a njihove zasluge klesem u kamenu da ih vjetar zaborava ne bi mogao unistiti.»
(Nepoznat autor)


Frustracija moze biti i motor kreativnog nezadovoljstva samim sobom te nas pogurati naprijed.
(Ivica Musa)


Stvaran i jedini put je izmislit nacin da se bude sretan s ono malo sto nam zivot da.
(Luka Radja)


Ja nemam nista
Samo prazne ruke
I dzepove prazne
Ne donosim ti dar
Uzmi me uzmi
Ako hoces
Ostani kraj mene
Da ne budem sam

Ja nemam nista
Osim sebe
I nemam nikog
Tko me bolje zna
Uzmi me uzmi
Ako hoces
Ostani kraj mene
Da ne budem sam

(Jura Stublic)

Kad vas jedno odredjeno stanje pocne muciti, kad postaje neizdrzivo, nemojte stajati na mjestu, jer bolje nece biti, jos manje pomisljajte na bjezanje natrag, jer se od toga pobjeci ne moze. Da biste se spasili, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znaci isplivati na povrsinu, osloboditi se. To vazi za sve: za rad, za nerad, za porocne navike kojih se stidite a kojima robujete, za zivot cula, za muku duha.
(Ivo Andric)

Samo je jedan kutak svemira koji mozete sigurno popraviti - to ste vi sami.
(Halil Dzubran)

I tebi bas sto goris plamenom
od ideala silnih, vjecitih
ta sjajna vatra crna bit ce smrt
mrijeti ti ces kada pocnes sam
u ideale svoje sumnjati
(S.S. Kranjcevic)

Tko je sposoban vladati sobom, sposoban je vladati cijelim svijetom.
(dr Vladimir Gruden)

Nada moze postojati samo ondje gdje postoji i nesigurnost. Apsolutna izvjesnost podrazumijeva potpuno beznadje
(Dorothy Rowe)

Sve sto cinimo, dobro ili lose, predstavlja nas najbolji izbor u tom trenutku. Iako cesto kazem 'Kad sam to napravio, znao sam da sam ucinio glupost', cinjenica je da mi se to tada, bez obzira na to koliko bilo glupo, cinilo boljim od svega ostalog sto sam mogao napraviti.
(dr William Glasser)

Moji depresivni klijenti bili su spremni preuzeti odgovornost za sve i svakoga u svemiru, ali nisu bili spremni preuzeti odgovornost - za sebe. (...) Gomilate terete, jer ste vi jedini koji ce nesto obaviti na pravilan nacin (...) Ako imate izbora, radije cete biti u pravu i patiti nego ne biti u pravu i biti sretni. (...) Depresija je zatvor koji gradimo sami
(Dorothy Rowe)

Budite njezni prema sebi!
(Sue Atkinson)

Djeca koja odrastaju u okruzenju gdje nema smijeha i sale, kao odrasli ljudi svaku salu dozivljavaju kao uvredu.
(Dorothy Rowe)

Krivnja je smrtonosna stvar.
(Sue Atkinson)

Treba oprostiti sebi, oprostiti drugima i dopustiti drugima da nama oproste.
(Dorothy Rowe)

Ono sto nas pokrece je u nama, a ne izvan nas. (...) Ako vjerujem da motivacija za sve sto cinim, dobro ili lose, dolazi iz mene, a ne iz vanjskog svijeta, tada ne mogu proglasiti da su moje tegobe uzrokovali nemarni roditelji, dosadan partner, nezahvalno dijete ili lose radno mjesto. Mozda bi ova tvrdnja vrijedila da sam stroj. Ali ja nisam stroj, pa premda jako zelim da se svi u mom zivotu dobro odnose prema meni, ako ne dobivam ono sto zelim, MOJ JE IZBOR hocu li biti jadan ili ne. To sto se meni ne cini kao da ja biram svoju muku, ne znaci da to nije moj izbor.
(dr William Glasser)


Nije uopce vazno sto nam se dogadja. Vazan je samo nacin na koji tumacimo to sto nam se dogadja.
(Dorothy Rowe)
Depresija
Moja masa

-462g/tjedno (19.08.)
-557g/tjedno (05.08.)
Dan...........................kg
---------------------------------
(98)ned 05.08........84.2
(91)ned 29.07........84.3
(90)sub 28.07........84.5
(84)ned 22.07........84.9
(67)cet 05.07.........85.5
(66)sri 04.07..........86.5
(61)pet 29.06.........87.1
(55)sub 23.06.........87.4
(53)cet 21.06..........87.8
(47)pet 15.06..........88.6
(44)uto 12.06..........88.7
(35)ned 03.06.........88.9
(30)uto 29.05..........89.4
(27)sub 26.05.........89.7
(1)pon 30.04...........92.0

---------------------------------
Ciljano stanje
Za indeks tjelesne mase ITM=25 sa mojim parametrima potrebno je postici masu od 77kg



Opseg trbuha

Dan...........................cm
---------------------------------
(162)pon 08.10........101

---------------------------------
Ciljano stanje
Smanjiti opseg trbuha ispod 88cm jer se to smatra donjom granicom rizicnog podrucja




Moje vjezbanje

Dan..Vjezba
---------------------------------
197..S25
196..S25x2
195..S25
194..S25
193..S25x2
192..S25x2
191..S25x2
190..S25x2
189..S25
188..S25x2
187.. -
186.. -
185..S25
184..S25x2
183..S25
182..S25x2, B30.f130
181..S25
180..S25x2, B60.f125
179..S17x2
178..S17
177..S17x3
176..S17x3
175..S17x3
174..S17x3, K90
173..S17x3
172..S17x3
171..S17x3
170..S17x3
169..S17x3
168..S17x3, T70.f125
167..S17.16.16, K70
166..S17.16.15
165..S17.15.15
164..S17.15.14
163..S17.14.14,B30.f120
162..S17.14.13,T60.f125
161..S17.13.13
160..S17.12.12,B45.f120
159..S17.13.12,B45.f125
158..S17.12.12,B45.f125
157..S17.12.11,B45.f115
156..S17.11.11,B60.f125
155..S17.11.10
154..S17.11.10,B45.f125
153..S17.11.10,T45.f140
152..S17.10.10,B45.f120
151..S17.10.9,B45.f120
150..S17.10.8,B45.f125
149..S17.9.8
148..S17.8.7
147..S17.7.7,B35.f145
146..S17,T45.f135-145
145..S17,B45.f120-125
144..S16,B45.f125-130
143..S16,B45.f125-130
142..S15,B40.f120-130
141..S15,B50.f125-135
140..S15,B35.f140-145
139..S15,B50.f120-125
138..S15,B45.f115-120
137..S15,B40.f115-125
136..S14,B45.f120-125
135..S14
134..S13,B80.f120-130
133..S13
132..S12,B50.f130
131..S12,B55.f120-130
130..S12,B50.f115-120
129..S12,B40.f120-125
128..S12
127..S11
126..S11
125..S10,T50.f120-130
124..S10
123..S10
122..S9
121..S9
120..S8
119..S8,T25.f140-145
118..S8,T55.f145
117..S6
116..S6
115..S6
114..S5
113..S5
112..S5,T45.f140-150
111..S5,T50.f130-140
110.. -
109.. -
108.. -
107..W=20min
106.. -
105.... -
104.. -
103.. -
102.. -
101.. -
100..W=30min - 7.8.
99.... -
98.... -
97....T=60min, f=135
96.... -
95.... -
94.... -
93.... -
92.... -
91.... -
90....T=45min, f=120-130
89.... -
88....T=60min, f=125-130
87.... -
86....T=45min, f=125-130
85.... -
84....B=60min, f=120-125
83....T=60min, f=125-130
82....T=45min, f=125
81.... -
80....T=40min, f=135
79.... -
78....T=60min, f=130-135
77.... -
76....LP=300, W=140min
75....W=75min
74....T=45min, f=130-140
73.... -
72....LP=500, t=20min
71....LP=300, t=15min
70.... -
69.... -
68.... -
67....B=60min, f=112-120
66.... -
65....T=60min, f=135
64.... -
63....T=35, f=125-130
62....T=45min, f=130-135
61.... -
60....T=65min, f=115-125
59.... -
58....T=60min, f=120-130
57.... -
56....T=35, f=135;LP=800
55.... -
54....T=50min, f=120-125
53.... -
52....T=60min, f=130-140
51.... -
50....T=30min, f=130
49....T=50min, f=125
48....T=40min, f=120-130
47....T=35min, f=125
46....B=30min, f=120
45....B=60min, f=120
44....B=55min, f=120-125
43....B=40min, f=120-130
42....T=40min, f=140.130
41....T=30min, f=150-160
40....B=30min, f=135
39....T=45min, f=145-150
38....B=30min, f=115-120
37....B=35min, f=120-130
36....B=30min, f=120-130
35....B=30min, f=125
34....B=35min, f=125-130
33....B=50min, f=125
32....B=35min, f=135
31....B=35min, f=130-140
30....B=20min, f=140
29....T=30min, f=140
28....T=30min, f=140-150

27....T(350, 400, 400)
26....T(350, 400, 400)
25....T(350, 162, 0)
24....B(350, 400, 400)
23....B(350, 400, 400)
22....T(350, 400, 400)
21....T(350, 400, 400)
20....T(350, 400, 400)
19....B(350, 400, 400)
18....B(350, 400, 400)
17....B(350, 400, 400)
16....B(350, 375, 400)
15....T(350, 375, 375)
14....T(325, 375, 375)
13....T(325, 350, 375)
12....B(300, 350, 375)
11....B(300, 350, 375)
10....B(300, 350, 350)
9......B(275, 300, 325)
8......T(250, 300, 325)
7......T(250, 300, 300)
6......T(200, 225, 300)
5......B(cca 20min)
4......T(175, 225, 300)
3......T(150, 200, 250)
2......T(125, 175, 250)
1......T(cca 30min)

---------------------------------
Legenda
t=duljina intervala
f=frekvencija srca
K=kosharka
S=sklekovi
W=walking (shetnja)
LP=ledjno plivanje
T= trchanje
B=sobni bicikl
LP(1)=1 zamah
T(8)=35m
B(1)=2 kruga

Moje zone i puls
Aerobni trening 133-152
Sagorijevanje masti 114-132



Moji lijekovi

Od 12.10.2007
Zoloft
50 mg
ujutro
25 mg iza rucka

Helex
prema potrebi



23.06.-11.10.2007
Zoloft
50 mg
ujutro

Helex
prema potrebi


04.05-22.06.2007
1. Zoloft
50 mg
ujutro
2. Helex
0,25mg ujutro i 0,25mg navecer


12.03-03.05.2007
1. Zoloft
25 mg ujutro

- antidepresiv sertalin, iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina. Terapijski efekti mogu se uociti nakon 7 dana ili cak nakon nekoliko tjedana. Otklanja simptome depresije, anksioznosti, socijalne fobije. Ne izaziva ovisnost ni nakon visegodisnjeg uzimanja.
2. Helex
0,25mg ujutro i 0,25mg navecer

- anksiolitik alprazolam, skupina benzodiazepina, djeluje odmah. Odmah uklanja anksioznost a ima i ucinak sedativa odnosno uspavljivanja. Moze razviti ovisnost nakon dugotrajnog uzimanja.

-------------------

Dan.......Helex 0,25mg
211.....(1/2,0,0)-8.10.07
210.......(0,0,0)
209.......(0,0,0)
208.....(1/2,0,1) -5.10.07.
207.....(1/2,1/2,1)-4.10.07.
199-206.(0,0,0)
198.......(0,0,1) -25.9.07.
163-197.(0,0,0)
162.......(0,0,1) -20.8.07.
143-161.(0,0,0)
142.......(0,0,1) -31.7.07.
141.......(0,0,0)
140.......(0,0,0)
138-139(0,0,0)
137.......(0,0,1) -26.7.07.
134-136(0,0,0)
133.......(0,0,0)
127-132(0,0,0)
126.......(0,0,0)
121-125(0,0,0)
120.......(0,1,0) -9.7.07.
119.......(0,0,0)
114-118(0,0,0)
113.......(0,1,0) -2.7.07.
112.......(0,0,0)
106-111(0,0,0)
105.......(0,0,0)
104.......(0,0,0)
103.......(0,1/2,0) -22.6.07.
102.......(0,0,0)
101.......(0,0,1/2)
100.......(0,1/2,0)
99.........(0,1/2,0)
98.........(0,0,1/2)
97.........(0,1/2,0)
96.........(1/2,0,1)
95.........(1/2,0,2)
92-94....(1/2,0,1/2)
91.........(1/2,0,1/2)
85-90....(1/2,0,1/2)
84.........(1/2,0,1/2)
78-83....(1/2,0,1/2)
77.........(1/2,0,1/2)
71-76....(1/2,0,1/2)
70.........(1/2,0,1/2)
68-69....(1/2,0,1/2)
67.........(1,0,1/2)
66.........(1,0,1/2)
65.........(1/2,0,1/2)
64.........(1/2,0,1/2)
63.........(1/2,0,1)
62.........(1/2,0,1)
61.........(1/2,0,0)
60.........(1/2,0,1)
59.........(1/2,0,1)
58.........(1/2,0,1)
57.........(1,0,1)
56.........(1,0,1/2)
55.........(1,0,1/2)
54.........(1,0,1/2)
50-53....(1,0,1)
49.........(1,0,1)
43-48....(1,0,1)
42.........(1,0,1)
36-41....(1,0,1)
35.........(1,0,1)
29-34....(1,0,1)
28.........(1,0,1)
22-27....(1,0,1)
21.........(1,0,1)
15-20....(1,0,1)
14.........(1,0,1)
8-13......(1,0,1)
7...........(1,0,1)
1-6........(1,0,1)


Moji simptomi

1. Bezvoljnost
znam tocno sto bih i kako, pocnem ali ne mogu;
osjecaj neobjasnjivog umora i pospanosti poslijepodne ili cak vec od jutra
2. Tjeskoba
anksioznost, nestrpljivost u odlascima, cekanjima;
cekam da ono sto se odvija sto prije zavrsi a ne dajem sebe
3. Samookrivljavanje
pripisujem si lijenost;
osjecam se uzrokom losih odnosa i neraspolozenja s kojima nemam veze
4. Socijalna fobija
nervoza, nelagoda medju ljudima, osobito nepoznatim;
blokada u komunikaciji na poslu, izbjegavanje razgovora a preferiranje e-mail i SMS-a;
zasicenost prijateljima, osjecaj neuklopljenosti, srama
5. Pasivnost
ne branim se kad me se vrijedja;
bez inicijative;
izbjegavanje sukoba
6. Paranoja
svi pricaju o meni, smetam im;
osobno shvacanje kritike kao uvrede;
uvijek sam siguran da svi koje ja poznajem imaju medjusobni dogovor, jer svatko svakog poznaje a ja nikoga (ovome je uzrok ne-socijalizacija)
7. Pamcenje
znatno oslabljeno;
sramim se vise puta pitati jer u sebi se ostro prekoravam da sam to dosad vec morao zapamtiti
8. Ucenje
znatno oslabljeno;
nervoza i obrambeni otpor se javlja kad me netko pokusava nesto nauciti;
perfekcionisticki trazim od sebe da sve unaprijed znam i da lako usvajam te kad nije tako javlja se divlji razarajuci bijes i ocaj
9. Percepcija
vidim samo sebe i nista/nikog vise;
ne pamtim novi kvart, drvece, zgrade, ljude niti imena
10. Tupost
ignoriranje i nesvjesnost neverbalne komunikacije;
dugotrajno buljenje u prazno;
izbjegavanje suocavanja s emocijama, osobito onim negativnim i bolnim, tuposcu se stitim od potencijalne neugode i neizvjesnosti
11. Koncentracija
nemogucnost fokusiranosti, usredotocenosti, pracenja;
skakanje sa posla na posao a nijedan priveden kraju
12. Samosvijest
trazenje potvrde svoje vrijednosti u misljenju drugih, te vlastitim postignucima;
klasna neosvjestenost (npr. intelektualac se identificira s najnizim klasama)
13. Razdrazljivost
sale dozivljavam kao vrijedjanje;
jaka srdzba, veliko uzrujavanje zbog sitnica;
vjecito namrgodjen;
14. Samosazaljenje
vrlo cesto krajnje ocajan i istovremeno strahovito ljut i bijesan;
sazalijevam samog sebe, osjecam se potisteno i bespomocno;
nekad osjecam da sam suvisan i da bi svima bilo lakse da me nema
15. Odgovornost
ne mogu preuzeti odgovornost za svoja djela nego uvijek prozivam druge, zalim se na nesretno djetinjstvo, lose drustvo i nedostatak dobrih prilika;
uvjeren sam da svi drugi s lakocom idu kroz zivot i nemaju problema samo ja se eto mucim, ali opet nisam ja za to odgovoran nego ostatak svemira.